Anksioznost

Nežnim dodirom pobedite anksioznost

Da li vam se učinilo da svaki dan pred vas postavlja sve više zahteva koje vi sa sve većom teškoćom možete da ispunite? Ili imate utisak kao da trčite na traci – gde ste bili – nigde, šta ste uradili – ništa, a potpuno ste se potrošili? Poznato vam je to stanje pod stresom?

Istraživanja pokazuju da je stres odgovoran za čak 60 posto svih bolesti kod ljudi. Verovali ili ne, tri od četiri razloga posete lekaru su usled problema povezanih sa stresom. Nije novo zapažanje da smo okruženi hroničnim izvorima stresa kao što su: buka, svetla, boje, arome, magnetna i električna polja, promene vazdušnog pritiska itd. Naš nervni sistem je naprosto prenadražen!

Odgovor našeg tela na stres je „bori se ili beži” i potpomognut je raznim hormonima, ne bi li se što efikasnije suprotstavio nevolji u kojoj smo. Sve ostale funkcije su podređene toj borbi za opstanak. I to je sasvim OK. Problem je što moderan način života ne daje mogućnost da izađemo iz stanja stresa, da se konačno opustimo, predahnemo i damo vremena svom telu da se oporavi i revitalizuje pre nego što se susretnemo s novom situacijom koja može da izazove stres. Tako smo mi hronično pod stresom i ne vidimo način da se iz tog vrzinog kola izvučemo.

Kada u našem telu hormoni, koji se aktiviraju stresom, postaju sveprisutni to onda utiče na pokretanje nečujnog puta razaranja. Zašto? – Zato što je njihov prvenstveni zadatak da nas podstaknu da se izborimo sa stresnom situacijom tako što će sve ostale funkcije svesti na minimum, a angažovati samo one koje će pomoći da iz stresne situacije što pre izađemo – da pobedimo ili pobegnemo.

Hormon koji se prvi aktivira – kortizol, koji nas pokreće na akciju i pomaže nam da se fokusiramo na borbu, sada ugrožava sposobnost da se borimo protiv bolesti, odnosno suzbija imunološki sistem. Takođe se povećava i nivo oštećenja tkiva, pošto se svi naši raspoloživi resursi angažuju i troše na mehanizam „bori se ili beži”. Tada se može pojaviti anksioznost – patološka reakcija na hronični ili traumatski stres.

Psihoterapeutkinja Lin Luis Vonders kaže da kada „emocionalno reagujemo na iskustva koja izazivaju anksioznost, onda ova vrsta emocija ne može nikako biti izražena na jedan zdrav način, jer se ovakva vrsta emocija pamti ili čuva u tkivima tela, mišića, kostiju i organa.”

Ne čini li vam se ironično to da naš vlastiti sistem, koji je prvobitno osmišljen da osigura opstanak, počinje da radi protiv nas?

Kako se rešiti simptoma kao što su: ubrzani otkucaji srca, teško disanje, napetost u ramenima, podrhtavanje ruku, nelagoda u stomaku… Da li postoji izlaz iz stanja koje nam anksioznost donosi: visok krvni pritisak, bolest srca, povećanje telesne težine, smanjena gustina kostiju, hronični bol, problemi sa varenjem, depresija i mentalne bolesti?

Na sreću da!

Jedna od uspešnih metoda koja može dovesti do oslobađanja od stresa i anksioznosti je kranio-sakralna tehnika. Kranio-sakralna terapija je važan deo prirodne medicine, izrasla je iz osteopatije, a jedan od njenih osnivača je Amerikanac dr Džon Apledžer. Pacijenti često nalaze da ova terapija izaziva duboko stanje opuštanja u kojem može doći do oslobađanja od stresa i anksioznosti. Smanjivanje stresne reakcije organizma pomaže rebalansu nervnog sistema i optimalizuje proizvodnju dragocene cerebro-spinalne tečnosti.

Naš kranio-sakralni sistem je odgovoran za protok cerebro-spinalne tečnosti koja okružuje mozak i kičmenu moždinu. Ova važna tečnost, u koju je mozak uronjen, pomaže da centralni nervni sistem bude nahranjen, čist i stabilan. Takođe, transportuje hormone, neuro-transmitere i druge faktore oslobađanja koji pomažu u pravljanju reakcije našeg tela na okolinu.

Tok cerebro-spinalne tečnosti ima svoj suptilni ritam plime i oseke koji je odvojen – ali pod uticajem rada srca i pluća. Kada ova plima postane ometena, često zbog fizičke ili emocionalne traume, tečnost može da stagnira, što dovodi do još veće emocionalne blokade. Stres, na primer, može smanjiti proizvodnju cerebro-spinalne tečnosti čak za 30 procenata!

Nežno rukujući kranijumom i sakrumom (tj. lobanjom i karlicom), terapeut može da stimuliše protok tečnosti i pomogne da se oslobode blokade koje zadržavaju emocije zarobljene u telu. Terapeut uči da „osluškuje svojim rukama” ovaj suptilni ritam i primenjuje nežne manuelne tehnike koje povećavaju mobilnost i protok unutar kranio-sakralnog sistema. Ono što tada osoba na tretmanu može da oseti je ublažavanje bola, osećaj mira, pospanost ili stanje slično spavanju. Ono što ova tehnika donosi je i osećaj ekspanzije u umu ili telu.

Vaša Gyalai Tünde –Tina