Kraniosakralni sustav

Kraniosakralni sustav je fiziološki sustav koji je otkriven tek nedavno. To je poluzatvoreni hidraulički sustav koji se nalazi u jakoj vodootpornoj membrani (Dura Mater) koja obuhvaća mozak i kralježničnu moždinu.

Zašto je ovaj sustav toliko važan?

Zato što je funkcija proizvodnja, cirkulacija i reapsorpcija cerebrospinalne tekućine (CSF). CSF se proizvodi u okviru kraniosakralnog sustava i održava fiziološku sredinu u kojoj se razvija, živi i funkcionira mozak i nervni sustav.

Proizvodnja i reapsorpcija CSF-a unutar Dure Mater dovodi do kontinuiranog porasta i pada tlaka tekućine unutar kraniosakralnog sustava. Poluzatvoreni hidraulički sustav se proširuje i smanjuje u određenoj mjeri u skladu s ovom fluktuacijom ritmičkog tlaka. Ovako veliki kapacitet rada sprječava preveliko nagomilavanje tlaka u kraniosakralnom sustavu.

No, ako iz nekog razloga tijelo nije u mogućnosti se prilagoditi ovim promjenama tlaka, naknadno nagomilavanje tlaka može doprinijeti disfunkciji i lošem zdravlju, posebno u centralnom nervnom sustavu koji se nalazi u sklopu kraniosakralnog sustava.

Istraživanje u ovoj oblasti započeto je u drugoj deceniji dvadesetog stoljeća od strane Villijama G. Saterlanda, DO (William G. Saterland). Prvobitno je pozornost bila posvećena samo kranijalnim kostima i njihovom kretanju po kranijalnim šavovima, kojima su kranijalne kosti interfacijalno povezane između sebe. Nepravilno ili odstupajuće pomicanje kranijalne kosti je inicirano i korigirano ručnim tehnikama. Ubrzo nakon toga su razvijene terapeutske tehnike za ispravljanje abnormalnog pomicanja kostiju lobanje.

Rano istraživanje kranijalne manipulacije obavljali su, prije svega, osteopati i kiropraktičari, koji su formirali društva za istraživanje i podučavanje kranijalnih metoda. Ovi pioniri su bili u sukobu sa širom znanstvenom zajednicom, a često i sa svojim kolegama, oko jednog centralnog aspekta kranijalnog sustava: pomicanja kranijalnih kostiju.

Konvencionalni pristup anatomiji nas je učio je da su kranijalne kosti pokretljive samo kod malih beba, a da su kod odraslih ljudi čvrsto spojene. Kontroverza je trajala sve do nedavno. Sredinom sedamdesetih godina, Koledž za osteopatsku medicinu na Mičigenskom državnom sveučilištu (College of Osteopathic Medicine) pokušao je razriješiti ovu kontroverzu. Sastavljen je tim istraživača koje je vodio dr. Džon Apledžer (dr.John Upledger). Njihov cilj je bio dokazati ili opovrgnuti osnovne principe tehnika kranijalne manipulacije. Glavna premisa uključivala je pomicanje kranijalnih kostiju.

Proučavajući svježe primjerke kostiju lubanje, a ne kemijski očuvane uzorke koje su proučavali prethodni istraživači, tim Mičigenskog državnog sveučilišta na čelu sa dr John Upledger-om dokazao je da postoji potencijal pomicanja kranijalnih kostiju. Optička i elektronska mikroskopija je pokazala postojanje krvnih sudova, nervnih vlakana, kolagena i elastičnih vlakana unutar kranijalnih šavova. Bilo je malo dokaza o osifikaciji šavova koja bi sprečavala pomicanje kranijalnih kostiju u odnosu jedne na drugu.

Dalja istraživanja koja je proveo tim Mičigenskog državnog sveučilišta (MDU) koristila su radio-valne transmisije između antena pričvršćenih na izložene površine kranijalnih kostiju kod odraslih živih primata. Ovaj rad je dao točna mjerenja frekvencije i amplitude pokreta kranijalnih kostiju.

S obzirom na činjenicu da su pokreti kranijalne kosti utvrđene, razjašnjavanje mehanizama koji stoje iza ovih pokreta postalo je sljedeći zadatak tima MDU-a. Upravo su ovdje uloge kraniosakralne Dura Mater i cerebrospinalne tekućine bile integrirane u jedan sveobuhvatni model kraniosakralnog sustava. Nazvali su ga “Model statičkog pritiska” (Pressurestat Model).

Rezultati istraživanja na državnom sveučilištu Mičigen utjecali su na terapeutsku primjenu kranijalnih tehnika. Prethodne tehnike su prvenstveno bile zasnovane na pomicanju kranijalnih kostiju. Sada je poznato da Dura Mater igra ključnu ulogu u pokretu kranijalne kosti. Tehnike za procjenu i tretiranje duralnih membrana razvio je u velikoj mjeri dr John Upledger.

Centralna uloga duralnih membrana u evaluaciji i tretmanu kraniosakralnog sustava je nešto po čemu se kraniosakralna terapija koja se podučava na Apledžer institutu (Upledger Institute), razlikuje od drugih kranijalnih tehnika.